intransitivu
intransitivu s. m.
- verbu chì ùn ha micca bisognu di un cumplementu ughjettu
in | tran | si | ti | vu
Issu aghjettivu corsu vene da u latinu "intransitivus".
|
|
intransitivu s. m.
in | tran | si | ti | vu
Issu aghjettivu corsu vene da u latinu "intransitivus".
|
|