intransitivu s. m.

  1. verbu chì ùn ha micca bisognu di un cumplementu ughjettu
  • [intransitivu]
  • IPA: /intrãziˈdiwu/ (cism.), /intrãziˈtiwu/ (pum.)

in | tran | si | ti | vu

Issu aghjettivu corsu vene da u latinu "intransitivus".

transitivu