magnamentu s. m. (o mangnamentu o manghjamentu)

  • [magnamentu]
  • IPA: /maɲɲa'mɛ̃tu/

ma | gna | men | tu

Issu sustantivu corsu vene da u verbu corsu "magnà".

limone, ghjallina, pecura, boie, ovu, magnà