Sopracigliu

sopracigliu s. m.

  • [sopracigliu]
  • IPA: /sɔbra'dʒiʎʎu/ (cism.), /sɔpra'tʃiʎʎu/ (pum.)

so | pra | ci | gliu

Issu sustantivu corsu vene da u latinu "supercilium".

faccia, cigliu, ochju, frontu