berilio

Spagnolu

Sustantivu

berilio s. m.

1. berilliu

Prununzia

• [berilio]
• IPA: /be'riljo/
• Sillabazione: be | ri | lio

Etimulugia

Vene da u latinu "beryllus", derivatu da u grecu βήρυλλος (beryllos).

Parolle currelate

átomo, metal