Ghjenti

ghjenti s. f. pum. (o ghjente)

  • [ghjenti]
  • IPA: /'djɛ̃ti/

ghjen | ti

Issu sustantivu corsu vene da u latinu "gentem".

parsona

  1. Hè megliu ghjenti Ca arghjentu.
  2. Par cunnoscia la ghjenti, ci voli à mangnà una somma di sali insemu.